« Gubici | Main | Veciti dom »
...tada je uvideo kakvo je blago ta stalna vatrica pred vidomi taj modrikasti dim koji golica oci i grlo, i omogucuje coveki da pusti suzu bez placa, da udahne duboko i izdahne vazduh, a da se to ne zove uzdah.
Otad mu je godinama svetlela ta vatra pred ocima i sagorevala medju prstima. Taj dim, uvek isti ali uvek drukciji, odvracao mu je misao od onoga cega se bojao, i u izuzetno srecnim casovima odvodio ga u potpunu izgubljenost i zaborav; hranio ga je kao hleb i tesio kao drug.
Nocu je sanjao da pusi kao sto drugi sanjaju susret sa onima koje vole...
| « | Oktobar 2010 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |